Allahova veličina i ljudsko neznanje

Pripremio: Semir Imamović

1. Tradicija i razum nas uče da je spoznaja Uzvišenog Gospodara i Njegove stvarne veličine i moći, najveća čovjekova obaveza (vadžib).

2. Ljudi nisu istinski spoznali Allahovu veličinu, jer Njegove dokaze, koje je on postavio svugdje u kosmosu posmatraju bez besire (suštinskog promatranja, ”izoštrenog” pogleda), preko njih prelaze brzo, letimično i lahkomisleno, doživaljavaju ih više kao predmet čulnog uživanja nego kao izvor pouke, dubokog razmišljanja i proniknuća u Njegovu stvarnu veličinu i moć.

3. Božiji dokazi, putokazi, znamenja i čuda ne koriste ”uspavanim” umovima i nemarnim srcima. Allaha veličaju i Njegove atribute (svojstva) znaju samo oni koji su Ga istinski ”vidjeli” i upoznali kroz Njegova znamenja.

4. Nepokornost prema Allahu i negiranje Njegovih prava je direktna posljedica nepoznavanja Njegove veličine i moći. Sve što je znanje o Allahu manje, nepokornost i poricanje su veći.

5. Poštovanje prema Allahu, dželle šenuhu, iskazuje se spoznajom Njegovih lijepih imena i savršenih atributa, razmišljanjem o Njegovim ajetima (znakovima, dokazima) i blagodatima, učenjem i proučavanjem Njegovih propisa, naredbi i zabrana, i njihovom dosljednom primjenom. Time u svoja srca udahnjujemo iman.

6. Poricanju Allahovih prava, nevjerovanju u Njega i Njegovom omalovažavanju, prethodi zapostavljanje i ignorisanje Njegovih naredbi i zabrana.

7. Psovanje, a to je svaki govor ili akt koji ima za cilj vrijeđanje i omalovažavanje Uzvišenog Božijeg bića, je čin nevjerstva (apostazije) prema jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka, bez obzira da li je počinjen u šali ili zbilji, svjesno ili nesvjesno, za takvo nešto ne može postojati opravdanje. Jednoglasno mišljenje po ovom pitanju zabilježili su El-Kadi ‘Ijad, Ibn Hazm i Ishak ibn Rahavejh.

8. Psovanje i vrijeđanje Uzvišenog Allaha, dželle šenuhu, spadaju u najgori oblik bogohuljenja i Njegovog uznemiravanja, i oni koji to rade zaslužuju Njegovo prokletstvo na ovom i budućem svjetu. ”One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali Allah će i na ovome i na onome svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti.” (Prijevod značenja, El-Ahzab, 57.). Prokletstvo znači ”izopćenje iz okrilja Božije milosti”, a ajet upućuje na to da onaj ko uznemirava Allaha i Poslanika biva uskraćen za Božiju milost na oba svjeta, dunjaluku i ahiretu. Allahova milost uskraćena je samo nevjerniku.

9. Kada kažemo bogohuljenje ili uznemiravanje Uzvišenog Allaha, to ne znači da ono, u bilo kojem smislu, može naštetiti Allahu, dželle šenuhu. Postoje dvije vrste uznemiravanja: uznemiravanje koje šteti i uznemiravanje koje ne može naštetiti onome kome je namjenjeno. Allahu, dželle šenuhu, niko i ništa ne može naštetiti.

10. Neki oblici psovanja i vrijeđanja Allaha, dželle šenuhu, gori su od negiranja Božijeg postojanja, jer je negiranje rezulatat neubjeđenja i sumnje a psovanje je rezultat omalovažavanja i oholosti.

11. Uzvišeni Allah, dželle šenuhu, je proglasio nevjernicima one koji se ismijavaju sa Njim, Njegovom Knjigom i Njegovim poslanikom, i nije prihvatio njihove isprike i izgovore. ”A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: “Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.” Reci: “Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.” Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci.” (Prijevod značenja, Et-Tevbe, 65.-66.).

12. Poštovanje prema Allahu, dželle šenuhu, iskazujemo i zikrom, dovom, traženjem od Njega dobara ovog i budućeg svijeta, i povezivanjem svega što se zbiva u kosmosu sa Njegovom odredbom i voljom, jer On je jedini Tvorac i Apsolutni Gospodar, Koji nema druga i Kojem niko ravan nije.

Izvor: saaid.net/saff.ba