Ambasador Cristoph Heusgen: Rusija želi da se RS otcijepi

Ambasador Cristoph Heusgen, stalni predstavnik Njemačke pri UN-u pozvao je Zapad na jedinstven stav kada je Bosna i Hercegovina u pitanju.

Govoreći povodom 25. godišnjice potpisivanja Dejtonskog sporazuma, ovaj bliski saradnik njemačke kancelarke Angele Merkel je pozvao Evropsku uniju i Sjedinjene Američke Države da budu na “istoj liniji”.

“Za nekoga ko je transatlantski opredjeljen, bilo je jednostavno užasno vidjeti posljednjih mjeseci šta se radi po pitanju Kosova i Srbije i kako riješiti neriješena pitanja, da su američki pristup koji je zastupao ambasador Richard Grenell i evropski pristup koji je zastupao naš specijalni predstavnik Lajčak zapravo kontradiktorni.

SAD i EU ruku pod ruku

Moramo se vratiti na period koji smo imali i prije kada su Evropa i SAD radile ruku pod ruku i vrlo sam optimističan da ćemo to vidjeti.

O Bosni smo svjedočili proteklih godina, a posebno u posljednjih mjesec dana pojačanje retorike naših ruskih partnera. To smo vidjeli prije samo nekoliko sedmica. Znam da nas sada Valentin Inzko sluša u OHR-u.

Na njega je izvršen ogroman pritisak Rusije, pokušavajući da potkopa OHR i pokušajući da potkopa sve veze koje drže BiH na okupu. I naravno, oni bi željeli vidjeti kraj OHR-a. Oni mrze činjenicu da imamo ovaj ustavni sud, jedan od ključnih sastojaka Dejtona, gdje je Njemačka zajedno sa Švicarskom i drugim zemljama pružila jedne od naših najboljih sudija za pomoć.

Dakle, u međunarodnoj zajednici moramo bdjeti nad Dejtonom. Moramo vidjeti da veze u zemlji ostaju na okupu. Moramo se suprotstaviti onome što smo nažalost svjedoci, a to je prekrajanje historije. Prije nekoliko dana u Vijeću sigurnosti smo imali sastanak sa Mehanizmom bivšeg ICTY-a i jedini interes koji je imao ruski ambasador bio je prvo status Kosova, a zatim i zdravlje Ratka Mladića.

Ništa, ništa o žrtvama, ništa o majkama 8.000 muškaraca i dječaka ubijenih u Srebrenici. Kad sam ga pitao da li bi kritizirao gospodina Dodika i Republiku Srpsku zbog davanja imena Radovana Karadžića domu u Palama, nije reagirao.

Dakle, imate prekrajanje historije, tamo imate novi populizam i vidite da Rusija pokušava sve da poništi Dejton i krene u pravcu nezavisnosti Republike Srpske i kakve god ostale namjere Rusija tamo imala.

Moramo se tome suprotstaviti.

Moramo raditi zajedno.

OHR mora ostati

Naravno, želimo da država preuzme punu odgovornost za sebe, ali sve dok snage u dva entiteta zapravo ne rade zajedno, moramo zadržati OHR.

Moramo razmišljati o korištenju bonskih ovlasti.

Moramo se pobrinuti da ova zemlja ostane na okupu.

Ali u isto vrijeme ne smijemo zatvarati oči pred činjenicom da mnogi pripadnici političke klase radije razmišljaju o svom bogatstvu i vlastitoj dobrobiti, svom entitetu, a ne misle o budućnosti zemlje koja može samo biti u Evropskoj uniji i budućnosti svoje djece.

Djeca i mladi su ključni. Na svom prethodnom poslu, dok sam radio s kancelarkom Merkel, imali smo, a i nastavili smo, takozvani Berlinski proces i jedan od najvažnijih rezultata bilo je stvaranje Regionalnog ureda za saradnju mladih (RYCO). Preuzeli smo ga iz Njemačko-francuskog ureda za mlade osnovanog nakon Drugog svjetskog rata koji je okupio njemačku i francusku omladinu.

Izuzetno uspješno poduzeće i mislim da ovdje moramo raditi. Moramo okupiti mlade ljude.

U Vijeću sigurnosti citirao sam primjer razreda ili škole gdje su djeca iz različitih etničkih grupa jednostavno odbila slijediti ono što im je dato od vlasti da se trebaju sastati u odvojenim odjeljenjima u svojim školama.

Moramo to prebroditi da se Bošnjaci sastaju ujutro u razredu, a Hrvati popodne. Moramo raditi za mlade.

Rad s civilnim društvom

Operativno, kada radimo, moramo naravno sarađivati ​​s vladom, ali moramo povećati svoj rad sa civilnim društvom i predstavnicima onih koji zaista žele evropsku budućnost za svoju zemlju, koji žele da mladi ostanu u zemlji i koji se žele boriti protiv korupcije i stečenih interesa koji još uvijek postoje.

Dakle, kao međunarodna zajednica moramo tamo ostati, ali s obzirom na uvjetovanost i sve ostalo moramo razgovarati.

Takođe se puno oslanjam na ono što radi Miroslav Lajčak, koji je vrlo iskusan, i na ono što čujemo i na ono što se govori u Briselu, jer nam na kraju trebaju evropski odgovori na pitanja”, rekao je on.

Istakao je i da Zapad mora biti realan.

To znači i da se s političarima mora razgovarati na pitanjima poput “Sejdić – Finci” “Znam da Valentin Inzko danonoćno radi na tome, ali to smo učinili još 2010. Također smo, vjerujem, pozvali sve različite vođe različitih stranaka u Berlin, jedan na jedan, i razgovarali s njima kako bismo ih pokušali dovesti do dogovora, složiti zakon koji odgovara onome što je želio Evropski sud za ljudska prava, a to je da se riješimo Sejdić – Finci, koji isključuje svakoga ko ne pripadaju jednoj od tri etničke grupe od stupanja na dužnost.

To nije bilo moguće i ostaje vrlo teško zbog osobnog interesa o kojem sam ranije govorio – nastojanja političara da glavne etničke grupe polažu prava na različite dijelove privrede ili komunalnih usluga u koje novac teče i da morate paziti na ljude koji glasaju za vas.

Sve dok u mislima nemaju opću dobrobit zemlje, već samo svoju etničku grupu i one koji glasaju za njih, imamo ogroman problem.

Moramo biti oštriji u vezi s tim. Ali teško je jer vlada ne može raditi samo s civilnim društvom, ali može raditi i s njima.

Naše političke fondacije moraju se angažirati. Moramo promovirati mlade ljude kako bi i oni imali izbornu bazu kako bi postali moćni i promijenili ovaj politički sistem.

Mislim da je to jedini način.

Saradnja s administracijom Joea Bidena

Ono što je takođe važno je da ostanemo fokusirani na koordinaciju sa administracijom novoizabranog predsjednika Joea Bidena.

Nije da tražimo da SAD budu vodeće. Moramo ovo riješiti. Ali da SAD budu jamac Dejtona. To je tako važno. Dakle, radimo ruku pod ruku i onda možemo krenuti u ovom smjeru.

Što se tiče proširenja EU. Da, Evropska unija je spora. Ali treba razumjeti one unutar EU koji misle da se prebrzo krećemo ako odjednom u zemljama EU poput Poljske i Mađarske, sve stvari koje smo shvatili kao osnovu EU, vladavine zakona i medija, budu onda odjednom dovedem u sumnju.

Mnogi pitaju trebamo li ići dalje s proširenjem EU i unijeti možda još više problema u Uniju.

Ali naravno da EU mora biti otvorena, Solunsko vijeće 2003. je jasno reklo da sve zemlje imaju perspektivu članstva, ali naravno da to mora biti ispunjeno životom.

Naravno, uslovljenost je tu i države moraju zaista provoditi reforme, a ne samo potpisivati ​​evropske vrijednosti.

A mi još nismo tamo sa Bosnom i Hercegovinom, nažalost.

Ne kod mnogih ljudi koji imaju moć u ovoj zemlji”, rekao je Heusgen.

Strane sudije u Ustavnom sudu BiH

On se ne jednom založio za ostanak i pojačan angažman OHR-a.

“Mislim da nam on treba. Treba nam nastavak međunarodnog prisustva. Smatram ključnim da su na Ustavnom sudu više sudije iz EU”.

Heusgen je istakao I da dugoročni cilj Zapada trebao bi biti da Bosna i Hercegovina stane na svoje noge.

“Ne može Valentin Inzko ostati tamo još 50 godina, kao ni sudije.

Dakle, ljudi u BiH trebaju početi preuzimati sudbinu svoje zemlje u svoje ruke.

Ali što se tiče EUFOR-a, što se tiče sigurnosti, ne mislim niti vjerujem da bismo se sada trebali vratiti na situaciju koja je bila u prošlosti kada smo tamo imali velike trupe. Mislim da bismo trebali nastaviti pružati podršku u izgradnji institucija kako bi se oružane snage kombinirale i imale jasnost u vezi s tim. Mislim da jačanje EUFOR-a ne bi bio pravi odgovor”, zaključio je on.

Izvor:(Politicki.ba)/saff.ba