U Bosni i Hercegovini se vodi rat: Poznato je ko su mete, ali ko su napadači?

Nije to obični, konvencionalni rat, nego specijalni, hibridni, informacioni, nelinearni rat. One koji napadaju, takav rat košta manje, a gotovo jednako dovodi do ispunjavanja postavljenih strateških ciljeva.

Ko su vaši izvori informacija?

Prije nego nastavite čitati tekst, odvojite dvije minute i odgovorite sebi na nekoliko pitanja: koliko afera potresa Bosnu i Hercegovinu; ko su najčešće akteri afera; šta o njima znate; šta su nesumnjive činjenice afera; odakle ste saznali za afere; ko su vaši izvori informacija; ismijavate li neke funkcionere i zašto, šta znate o njihovom životu i naobrazbi; govorite li pogrdno o svojoj državi i njenim institucijama; nabrojite medije koje pratite i one koji prate vas; kada su mediji kojih ste se sjetili nastali, ko su im vlasnici, a ko su njihove odgovorne osobe?

Ako ste odgovorili na postavljena pitanja, nastavite čitati tekst.

Za vođenje specijalnog rata uglavnom su zadužene obavještajne službe. Borbeno polje su mediji i digitalni prostor. Vojnici ne nose maskirna odijela, ali pucaju iz udobnih fotelja – nekada pseudonovinarskih, nekada akademskih, političkih, nevladinih, poduzetničkih… U ovakvim napadima koriste se i internetski trolovi. U svakom slučaju, iako se rat vodi u cyber prostoru, izaziva opasne učinke i posljedice u stvarnom svijetu.

Također, hibridni rat je žrtvi „prihvatljiviji“. Ukoliko bi strana sila željela vojno ostvariti svoje interese u BiH i zbog toga oformila, recimo u Sarajevu, vojnu bazu s više punktova, stanovništvo bi se pobunilo i pružilo otpor.

S druge strane, ukoliko bi strana sila, zarad ostvarivanja svojih interesa, recimo u Sarajevu, otvorila svoje medije, nevladine organizacije i angažovala niz „eksperata i stručnjaka“, takva akcija bi ili bila neprimijećena ili bi bila dočekana raširenih ruku. Što je više ovakvih vojnika koji provode zamisli i naredbe nalogodavaca, šanse za pokoravanje društva i države hibridnim metodama su veće. U modernom ratovanju dolazi do moguće upotrebe oružane sile tek ako se informacijskim i medijskim ratovanjem ne ostvare željeni učinci.

Stvaraju se afere tamo gdje ih objektivno nema

Mediji i medijske platforme, kako rekosmo, bojno su polje hibridnih ratova.

U takvom ratu i ratu koji se vodi u Bosni i Hercegovini i protiv Bosne i Hercegovine ključne su informacije i dezinformacije – one se koriste kao „ubojito sredstvo gdje traje borba za (dez)informacije ili protiv (dez)informacija ili uz namjeru preuzimanja što je moguće većeg nivoa nadzora i upravljanja pojedinim kanalima uz pomoć kojih želite plasirati pojedine (dez)informacije ciljanoj publici“. Temelj hibridnog ratovanja su, naglasimo to, informacije. Cilj je progurati informacije ili dezinformacije do osoba kojima treba promijeniti mišljenje, stavove ili raspoloženja. U ovakvom ratu koristi se nelinearna vojna strategija. Ključni element strategije je kontrola i utjecaj na javno mišljenje plasiranjem propagande i lažnih vijesti (tzv. fake news).

Jedna akcija hibridnog rata, i u definiciji i u praksi, glasi ovako: stvaraju se afere tamo gdje ih objektivno nema, a s ciljem unošenja podjela, bavljenja samim sobom, zaustavljanja razvoja, poticanja nereda i nepovjerenja u državni sistem i institucije. Ključni i lojalni dužnosnici u državi mete su ovakvih oblika djelovanja. Stanovništvo počinje gubiti povjerenje u svoju administraciju, vlastitu državu naziva propalom, konačno može početi iskazivati nezadovoljstvo koje dovodi i do sukoba. Stalno i agresivno korištenje pseudonovinara, pseudonovinskih agencija, plaćenih analitičara i eksperata i trolova utječe na građenje stavova javnosti što je jedan od ciljeva rata, a temelj takvih stavova su, zapravo, poluistine ili neistine. U društvu se tako stvara histerično nepovjerenje prema izvještavanju etabliranih i profesionalnih medija kada se radi o kontroverznim političkim temama. Bitka je tada dobivena, a rat se nastavlja.

U plasiranju lažnih vijesti dezinformacije se koriste kao sredstvo za borbu protiv informacija. Napadačima je zato važno posjedovati medijske kuće, bilo da ih sami pokrenu, preuzmu ili s  postojećima naprave dogovor o postupanju po uputama, za šta se isplaćuju veliki novčani iznosi. Kada se tako osvoji dovoljan broj medija, mnogo je lakše organizovati medijske afere. Zato namjera medija koji plasiraju takve informacije nije informisanje, nego stvaranje priča o kojima će svi govoriti. Tako nastale priče i afere odjednom širi više medija, te stvaraju medijsku paniku u kojoj svi čekaju rješenje afere koja je uglavnom potpuno izmišljena. Cilj afera je stvoriti podjele, natjerati protivnika na stalnu odbranu, stvoriti nered. Konačno, aferama se nastoje ukloniti najsposobniji pojedinci koji jesu ili bi napadaču, organizatoru i pokretaču rata mogli postati ozbiljna prepreka za ostvarenje ciljeva. Mete napadača u ovakvim hibridnim akcijama nisu nesposobni i korumpirani. Protivnici koji su skloni korupciji se kupuju, zato nisu meta napada. Naprotiv, njima se privremeno pomaže u ostvarivanju ličnih ambicija. Na kraju i sami mogu postati meta, ali samo s ciljem potpunog rušenja državnog sistema i organizacije.

„Zvijezde padalice“ se gase po izvršavanju naručenih zadataka

S druge strane, stvarne afere, one koje objektivno postoje, uglavnom se zataškavaju i poduzimaju se mjere i radnje kojima se one minimiziraju, potom opravdavaju i konačno istiskuju iz medijskog, a zatim i javnog prostora uopće. Mnogo je alata i tehnika kojima se vodi ovaj segment hibridnog rata – od skretanja pažnje pravljenjem tzv. dimnih bombi, zatrpavanjem javnog prostora nevezanim informacijama i događajima, izmišljanjem drugih „većih“ afera…

Napadač u hibridnom ratu ne plaća samo aferaške medije. Paralelno se finansiraju i nezavisni kandidati i nove političke stranke, te različita udruženja. Zajedničko svima je rad u interesu naručitelja. Oni za sobom privlače i brojne druge aktere i pojedince koji su uglavnom instrumentalizovani i zovu ih „korisnim idiotima“. Takvi kandidati, stranke i udruženja uglavnom imaju zadatak da spriječe dodatni razvoj i napredak određenih političara i drugih društveno aktivnih i državi lojalnih osoba koje predstavljaju potencijalnu opasnost za naručitelja napada. (Ovdje se treba prisjetiti samog početka agresije na Bosnu i Hercegovinu i egzekucija koje su tada vršene po gradovima i selima. Agresori su, prema dokazima i svjedočanstvima iz brojnih sudskih predmeta, u naseljena bošnjačka mjesta dolazili sa spiskovima. Na njima su bili viđeniji, ugledniji i imućniji Bošnjaci. Odvajani su i bili prvi na redu za odstrel. Na njima se nije stalo, ali bili su poruka i pokušaj „odsijecanja glave“ zajednici.) Vijek trajanja spomenutih udruženja, stranaka i kandidata je kratak, zbog toga se nazivaju „zvijezdama padalicama“, a gase se po izvršavanju naručenih zadataka. Za svaki novi zadatak najčešće se angažuju novi pojedinci i stranke.

U hibridnom, informacionom, medijskom ratu (warfare, infowar) primjenjuju se različita sredstva mentalne manipulacije. To je oblik psihološkog ratovanja primjenom meke sile (soft power) kojom se uglavnom pridobija pasivni pristanak javnog mišljenja na promjenu uprave ili režima (reboot regime – R-TCR). On započinje aktivacijom plaćenika i „korisnih idiota“ koji potiču unutrašnje društvene sukobe. Takvi sukobi su bazirani na strategiji poremećaja, kontrole i manipulacije, a ključna strategija jeste delegitimizacija vladajućeg političkog režima koja se provodi u tri faze: manipulacija režima, tranzicija režima, te promjena režima.

Sada je vrijeme da odgovorimo na suštinska pitanja: ko vodi hibridni, informacioni rat u BiH i protiv koga?

Kao u svakom ratu, napadnuti je dužan da se brani

Hibridni informacioni rat širih razmjera vodi se protiv Bosne i Hercegovine, njenih institucija i protiv Bošnjaka. Meta su i svi oni koji štite državu, društvo, pravni i ekonomski poredak bez obzira na identitetske predznake. Situacija je veoma jasna – najprivrženiji Bosni i Hercegovini i njenoj odbrani upravo su Bošnjaci i probosanske snage. Ukoliko se poraze oni („odsijecanjem glave“), i država će pasti. Zbog toga svjedočimo fabrikovanju brojnih afera bošnjačkim i probosanskim funkcionerima koji se nalaze na odgovornim pozicijama – predsjedničkim, premijerskim, pravosudnim, ministarskim, guvernerskim… U isto vrijeme napadaju se i pojedinci i institucije od posebnog značaja – Vlada Federacije, Obavještajno-sigurnosna agencija, Centralna banka, Sud BiH, Ministarstvo sigurnosti… Svojim najvećim dijelom pravosuđe je već otuđeno i u funkciji je napadača. (pročitati: https://www.ifimes.org/ba/9934) Svemu prethodi i još traje stvaranje unutrašnjih podjela. Građanima, prije svega Bošnjacima, nudi se da odaberu stranu, da navijaju i kliču jednima, a prozivaju i upiru prstom u druge. Određene politike, političari i mediji izazivaju im sumnju u vrijednosti koje nesporno imaju, što su dokazivali i u ratnim godinama. Stvaraju im pritisak obaveze odvajanja od vlastitog identiteta. Sve se predstavlja kao „alternativa“, a zapravo ih dijele i dodatno slabe. Podijeljeni su žrtve mentalne manipulacije u informacionom ratu i nesvjesni su, ostane li tako, poraza za sve, koji neminovno slijedi.

I tako, dok se fabrikuju afere kojima se „odsijeca glava“, stvarne afere su „istisnute“, o njima se više ne govori: napad na ustavni poredak i održavanje referenduma u RS-u, Pavlović banka i vila na Dedinju, uništavanje bankarskog sektora RS-a uz pljačku „tešku“ više od 100 miliona maraka, nezakonito prisluškivanje opozicije u RS-u, dopuštanje presuđenim ratnim zločincima da budu slobodni u susjednim državama, „Potkivanje 1“, kladioničarski lobi i pogodovanje ovoj djelatnosti donošenjem zakona, što nije moglo proći bez korupcije, uništavanje „Aluminija“ (u kojem je bio zabranjen rad Bošnjacima) i pljačka više od pola milijarde maraka, nestanak dokumenata u predmetu „Čović i drugi“… Svaka od ovih afera je „teža“ i štetnija po državu i društvo od većine onih o kojima se govori mjesecima, iz dana u dan. Zašto je tako?

Na početku teksta kazali smo da su za vođenje hibridnog rata zadužene obavještajne službe. Hibridni rat u Bosni i Hercegovini vode, prije svih, ruska vojno-obavještajna služba GRU, te obavještajne službe Srbije i Hrvatske. Srbijanska i hrvatska služba pravile su početničke greške, pa je javnost o njihovim akcijama upoznata. Akcije službe GRU mnogo su sofisticiranije i sveobuhvatnije. O njima je svjedoče i izvještaji američke obavještajne zajednice, kao i rezolucija Evropskog parlamenta koja govori o subverzivnim aktivnostima Moskve. Rezolucija navodi kako ruska vlada „agresivno koristi široki raspon alata i instrumenata, poput think tankova, višejezičkih televizijskih stanica poput Russsia Today, pseudonovinskih agencija, društvenih mreža i internetskih trolova kako bi se dovele u pitanje demokratske vrijednosti, podijelila Evropa, osigurala domaća podrška i stvorila percepcija o propalim državama u istočnom susjedstvu EU-a”.

Hibridni, medijski, informacioni rat traje i svi oni koji sumnjaju neka uključe medije, s razumom i razumijevanjem ustanove o čemu i kako se piše, ko piše, koliko je u medijima informacija i dokaza, a koliko „priča“. Neka svi oni koji sumnjaju razmisle o „zvijezdama padalicama“, „korisnim idiotima“ i „odsijecanju  glave“.

Kao u svakom ratu, napadnuti je dužan da se brani. Ima na to i pravo. Odgovor na hibridni rat mora biti snažan, sistemski i planski. Ali ulogu u odbrani ima i svaki čovjek. Izbor je ili da bude vojnik svoje domovine ili glineni golub.

Izvor:(Hayat.ba)/saff.ba