BOŠNJACI, SRBI I HRVATI – BORBA ZA RAVNOPRAVNOST I ŽELJA ZA DOMINACIJOM

Politika Hrvata i Srba pokazuje opasne i zabrinjavajuće tendencije: dominacija kao jedini prihvatljiv oblik suživota.

Politički ciljevi Hrvata i Srba nisu mnogo odmakli od ratnih. U njima, u ratnim ciljevima,  definisali su „srpske i hrvatske prostore“ kao i to da „polažu historijska prava da prisvoje ono što smatraju svojim“… Svi naumi, od XIX stoljeća, od Načertanija, od Sporazuma Cvetković-Maček, od Prvog memoranduma SANU-a, preko sporazuma Tuđman – Milošević i Boban – Karadžić, pa do aktuelnih memoranduma SANU-a i HAZU-a vode istom – obezbijediti i zaokružiti prostor u velike države (Srbije i Hrvatske) u kojima će dominirati, a prisustvo drugih nacija je prihvatljivo samo ukoliko se računa u zanemarivim procentima, dovoljnim tek za status „manjina“.

Jedni imaju more pa su tražili više kontinentalne teritorije, drugi sanjaju izlaz na otvoreno more. I jedni i drugi žele se uokviriti u „historijske“ granice slavnih (???) prethodnika. I jedni i drugi sanjaju o velikim državama, a brojnošću, čak i zajedničkom, nisu ni na razini veće ulice svjetskih metropola.

I jedni i drugi nastojali su i još nastoje najveći broj svojih prohtjeva namiriti u Bosni i Hercegovini. Ali se jednako ne mogu pomiriti ni s demokratski uređenim i slobodnim državama: Crnom Gorom, Kosovom, Sjevernom Makedonijom…

Šta podrazumijeva politika s takvim ciljevima?

Pa ono što je u agresiji na Bosnu i Hercegovinu i viđeno i presuđeno: genocid, etnička čišćenja, logore, silovanja, masovna ubijanja, masovne grobnice…

Foto: Hayat

I danas jednako, baš kao da svijet nije svjedočio svim udruženim zločinačkim poduhvatima, bez imalo kajanja oboljeli od želje za apsolutnom dominacijom pokušavaju druge optužiti za unitarizam, za vlastite grijehe i za vlastite zle namjere. U BiH tako neosnovano nazivaju i prozivaju Bošnjake. Uvreda im je i neprihvatljivo da Bošnjaci, u državi u kojoj su većina, žele ravnopravnost s drugim narodima i građanima.

Ravnopravnost – ni više, ali ni manje od toga. Bosna i Hercegovina država ravnopravnih građana i naroda koji u njoj žive – ta ideja, taj ideal njima je mrzak. A onda su im mrski i proglašavaju neprijateljima sve one koji na isti ideal ukazuju. Posljednji primjer je slučaj Adisa Ahmetovića, zastupnika u Bundestagu.

Za Čovića, HDZ i hrvatsku politiku koju proklamuju on je, zbog svog porijekla, „mrzitelj svih Hrvata“. I svi koji se zalažu za društvo jednakih vrijednosti u Bosni i Hercegovini, bilo da su Amerikanci, Britanci, Nijemci, Austrijanci…, bivaju proglašeni neprijateljima i „saradnicima Bošnjaka i Sarajeva“. Jer jednake vrijednosti oni ne žele. Oni žele dominaciju. To za šta se zalažu ima sve odlike izvornog nacizma.

I nije samo obaveza Bošnjaka, koji se bore za ravnopravnost svih, već je nužda svih boraca za ljudska prava i svih demokratskih država ne samo uprijeti prstom u nacizam (ali i fašizam), već poduzeti sve što je potrebno da se on porazi.

(H.V.)

Izvor: hayat.ba