Izgradnja naroda bez vjere je kao izgradnja kuće bez temelja

Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Kur'an i Sunnet vrlo opširno govore o temeljima vjere (akaid). To je govor koji se odlikuje jasnoćom i ljepotom, on odgovara umu i srcu i stoga mu čovjek otvara predjele svojih misli i emocija. Zapravo, govor Kur'ana o Svemogućem Allah, dželle šanuhu, ne odlikuje se samo racionalnom istinitošću i snagom istine pred kojom padaju sve sumnje, već i čistoćom suštine za kojom čeznu ljudska srca i duše.

Stoga je prva generacija muslimana čvrsto vjerovala u Jednog Boga, Allaha, dželle šanuhu, i voljela Ga. Oni su shvatili Allahovu jedinost ubjeđenjem koje nije mogla poljuljati nikakva sumnja. Posmatrali su manifestacije ovog jedinstva u savršenstvu stvaranja Zemlje i nebesa i onoga što je između njih, i divili se Božanskoj ljepoti koja se izlila na sva stvorenja.

Zatim su logiku ovog uzvišenog monoteizma (tevhid) primjenjivali na svoje odnose sa različitim skupinama ljudi, i nisu se nadali ili strahovali, niti su se povlačili ili neustrašivo išli naprijed osim nadahnućem iz njihove čiste i iskrene vjere. Jer, narod koji svoj identitet gradi i oblikuje na vjerovanju koje je duboko ukorijenjeno u njegovom biću ne zna za slabost i poniženje.

Tako su živjeli i radili naši dobri prethodnici, gradili su svoju civilizaciju i sagradili veličanstvenu građevinu kojoj se cijeli svijet divi. Njihova iskrena vjera u Allaha kolala je zajedno sa krvlju u njihovim venama i miješala se sa zrakom koji su udisali i izdisali. Vjerovanje u sudbinu (kader) bilo je gorivo koje je njihovom napredovanju davalo snagu uragana, tako da ih nijedna prepreka nije zaustavila, niti su ih gubici obeshrabrili, a niti trenuci tuge ili radosti odvratili od njihovih ciljeva.

Njihovo čekanje Sudnjeg dana bilo je kao čekanje službenika na dan njegovog unaprjeđenja, odnosno postavljenja na poziciju i mjesto koje voli.

Islamsko vjerovanje je značilo obnovu ljudskog života, kao što se obnavlja krv onoga koji je bio na rubu smrti, pa ga je velika količina obnovljene krvi koju je primio održala na životu i vratila mu nadu.

Stoga kažemo da je izgradnja naroda (ummet) bez vjerovanja u Allaha, dželle šanuhu, kao izgradnja kuće bez temelja i stubova, na šta aludira ajet: ”Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da Mu se umili – ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? – A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sâm sebi nepravdu čini.” (Et-Tevba, 109.)

Kakva je korist i vrijednost odgajati i graditi generacije čija će srca biti prazna od vjere? Neprijatelji islamskog ummeta, silno žele da kod muslimanskih naroda i njihovih mladih naraštaja oslabi vjera i organiziranje života na principima islama. I ako dođemo u takvu situaciju i oslabimo svoju vezu sa islamom, kako to žele naši dušmani, mi nećemo biti ništa drugo do pomagači naših neprijatelja protiv samih sebe!? Odnosno, izvršit ćemo samoubistvo vlastitim rukama prije nego što nas neprijateljske ruke sustignu.

Principi islamskog vjerovanja su stubovi našeg društvenog i političkog postojanja. Oni su temelji našeg moralnog bića. Ako hiljade naših kćeri i sinova završe škole i fakultete, a srca im budu prazna od islama, od tog pokretačkog uvjerenja, onda to može značiti samo jedno, da imamo vojske diplomiranih ”nula” koje nemaju nikakvu težinu, niti predstavljaju bilo kakvu opasnost za naše neprijatelje.

Štaviše, srcima lišenim vjere u Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neće trebati puno vremena da se ispune zabludjelim vjerovanjima, sujevjerjem i raznim mitovima, tako da će postati pošast i nesreća za našu prošlost i našu sadašnjost.

Stoga trebamo znati da gubitak istinskog vjerovanja i uzvišenih ciljeva znači gubitak svega, a da je ono čega su nam pune ruke, kao alternativa izgubljenoj vjeri, samo bezvrijedna prašina koju će vjetar bez traga odnijeti.

Izvor:saff.ba