IMUNOLOG: ZARAZIT ĆE SE PRAKTIČNO SVI KOJI JOŠ NISU PREBOLJELI I NISU VAKCINISANI

Slovenski imunolog Alojz Ihan dao je veliki intervju.

Govorio je o munjevitom dolasku delta soja, komplikacijama prilikom vakcinacije, školskim prepirkama i budućem životu s virusom.

Trenutno smo, što se tiče broja zaraženih, u situaciji u kakvoj smo bili u oktobru prošle godine. Gdje ćemo biti u oktobru ove godine?

Postoje faktori koji pogoršavaju situaciju, kao i oni zbog kojih će nam biti lakše. Loše je jer je na našoj trenutnoj polaznoj točki ciljna krivulja vrlo, vrlo visoka, viša od bilo kojeg ranijeg vala. Istina je, međutim, da je delta drugačija, mnogo zaraznija, zato je i moguće da će krivulja biti strmija i viša, ali istovremeno i uža pa će “kriza” trajati kraće vrijeme.

Delta soj virusa ima mutaciju na mjestu vezivanja koja virusu omogućava brz ulazak u stanice. Stoga brzim ulaskom u stanicu virus dobiva vrijeme za dodatno umnožavanje prije nego što se aktiviraju antivirusni obrambeni mehanizmi stanica sluznice. Kao rezultat toga nastaje hiljadu puta veća koncentracija virusa u sluznici u odnosu na “originalni”, vuhanski soj virusa.

Ovo je loša vijest za tijek bolesti jer veća količina virusa ranije uzrokuje upalu koja nakon prve sedmice infekcije može presudno preokrenuti tijek bolesti u tipičnu upalu pluća. Kao rezultat toga, veći dio imunološki “naivnih” ljudi, koji još nisu došli u kontakt s virusom ili nisu vakcinisani, dobije teži oblik bolesti. Ujedno, ovo je loša epidemiološka vijest jer tako visoka koncentracija virusa u sluznici znači da vrlo male aerosolne kapljice sluzi, koje izdišemo već pri normalnom disanju, i zbog svog “bestežinskog” stanja još dugo ostaju lebdjeti u zraku.

Stoga će mjere suzbijanja virusa kod delta soja biti veliko ispitivanje nepoznatog. Razmak i maske, kao što smo ih do sada prakticirali, svakako su bolji ni od čega, ali daleko od toga da se možemo osloniti na postojeće protokole zaštite kod mnogo zaraznijeg virusa. Ventilacija je mjera koja kod delte ima zasigurno još veću težinu nego prije, ali je općenito teže operativno izvodiva zbog naših zima i loše opskrbe odgovarajućim ventilacijskim uređajima.

A dobra strana? Vjerovatno pristup vakcini?

Vakcine su uvelike smanjila broj “naivne” populacije koja prvenstveno puni bolnice – dakle, ljudi koji nikada nisu bili u kontaktu s virusom odnosno njegovim komponentama. Na kraju, s takvim zaraznim virusom, koji je gotovo usporediv s vodenim kozicama, morat ćemo zaustaviti virus i epidemiju svojim tijelima, svojim imunološkim sistemom.

I zna se kako možemo osposobiti naš imunološki sistem za borbu protiv dosadnog virusa na najmanje rizičan način – vakcinacijom. Vakcinisanima možemo dodati i one koji su preboljeli virus i koji su također zaštićeni od težeg oblika bolesti, a količinu ovog “dodatka” je teže odrediti, radi se samo o procjenama. Također, od ovih je potrebno oduzeti one koji su nakon bolesti bili vakcinisani.

Iako u posljednje vrijeme najviše razgovaramo o verzijama virusa, ne bismo trebali zanemariti širu priču. Ovo je priča o potpuno novom virusu SARS-CoV-2 s kojim se ljudska vrsta prvi put susrela prije godinu i pol i ova uvertira bit će puna neočekivanih iznenađenja i preokreta, sve dok se većina populacije barem jednom ne susretne s virusom.

Tada ćemo doći u novu, stabilniju fazu odnosa između nas i virusa. Gotovo svi ćemo imati dugotrajne memorijske T limfocite protiv virusa, a oni će nas zaštititi od ozbiljnijih bolesti. Čak i ako se budu pojavljivale nove verzije virusa, malo je vjerojatno da memorijski odgovor T limfocita neće dovoljno djelovati protiv starih verzija kako bi se spriječilo teže oboljenje.

To znači da će epidemija, u današnjem smislu riječi, kada strahujemo zbog akutne preopterećenosti bolnica, konačno proći. O virusu i novim verzijama moći ćemo saznati više, što će nas još više neugodno iznenaditi, na primjer nove činjenice o uzroku kroničnih bolesti kod preboljelih. Ali tako veliku zdravstvenu i sveobuhvatnu društvenu krizu, kakvu je izazvala ova dvogodišnja uvertira, više ne očekujem.

Nakon što svi svojim imunološkim sistemom budemo upoznati s virusom, vakcinacijom ili infekcijom, ući ćemo u mnogo mirniju, endemsku fazu odnosa s virusom. Virus će zaraziti nove i nove generacije djece i starijih osoba čija će razina antitijela pasti, ali se neće ozbiljnije razboljeti zbog memorijskih T limfocita. Sve ukazuje na to da ćemo ovaj korak u narednim mjesecima, početno upoznavanje s virusom, završiti jer će se vrlo vjerojatno zaraziti praktički svi koji zarazu još nisu preboljeli i nisu bili vakcinisani.

Dakle, je li pred nama zadnja teška zima?

Vjerojatno da. Naravno, postoje scenariji koji mogu zakomplicirati budućnost ako se, na primjer, virus uspije promijeniti toliko da može potpuno izbjeći imunološki odgovor, što je malo vjerojatno jer je odgovor T stanica izuzetno širok i teško nastane druga verzija virusa koja bi mogla “skriti” sve svoje molekularne mete koje mogu napasti T limfociti.

Trenutno evolucijski virolozi vide najveću mogućnost daljnjeg štetnog razvoja virusa uglavnom u dodatnom povećanju zaraze, iako, s druge strane, mnogi također vjeruju da je delta dostigla gotovo maksimum. Jer vodene kozice su, kao prototip najveće moguće zaraze, samo dva, tri puta zaraznije od delte.

Što se tiče “imunološkog bijega”, evolucijski virolozi također sumnjaju da bi promjena virusa bila moguća u takvoj mjeri da bi se oni koji su bili zaraženi ili vakcinisani počeli razbolijevati tako ozbiljno kao da nikada nisu bili u kontaktu s virusom.

Tu je i treća linija “užasa”, koji opisuje mogućnost promjene virusa na način da se antitijela protiv prethodnih verzija virusa vežu za novu verziju i izazovu ozbiljnu sistemsku upalu – fenomen ADE (Antibody-dependent enhancement). ADE je bio primijećen kod srodnih virusa (SARS, MERS), kao i kod nekih drugih. Može se pojaviti tijekom ponovne zaraze ili nakon vakcinacije, kada postojeća antitijela s virusima stvaraju imunološke komplekse i izazivaju jaku upalu koja bi, za razliku od covida-19, jednako utjecala na ljude svih dobi. Kod covida-19 se, na svu sreću, pokazalo da prisutnosti ADE-a nema. kako nakon vakcinacije tako mi nakon ponovne zaraze.

Naravno, kao što je rečeno, neki nagovještavaju da bi se ADE mogao dogoditi s nekom novom verzijom, na primjer, prema teorijskim modelima, lambda verzija je blizu toga, ali praksa, na svu sreću, pokazuje drugačije.

Kada smo vas prošlog travnja, tijekom prvog vala epidemije, pitali hoće li vakcinacija biti obavezna nakon dolaska Vakcine, bili ste protiv, odnosno mislili ste da to neće biti potrebno. Jeste li od tada promijenili mišljenje o obaveznoj vakcinaciji, s obzirom na nizak stupanj vakcinisanih?

I dalje sam istog mišljenja, ali to je stvar subjektivnog načina razmišljanja, razmišlja li čovjek više kao osobni ili klinički liječnik ili više kao epidemiolog. Epidemiologu je bliža obaveza vakcinacije jer je to u određenom trenutku obično efikasnije. Kao liječniku na osobnoj razini, čini mi se da je naš zadatak obavljen onda kada se ljudima ponudi cjepivo i kada ih upoznaš s tim što donosi odluka o vakcinisanju ili nevakcinisanju.

Mi liječnici, još od Hipokrata, nikada nismo tjerali ljude na liječenje. Naš zadatak je da ljudima opišemo najbolje zdravstvene opcije koje su u datom trenutku moguće i ponudimo im pomoć u njihovoj upotrebi. Pritom se također mora uvažiti da odluke ljudi, po našem mišljenju, mogu biti na njihovu štetu, to je tako. Ali u tom slučaju ljudima moramo i otvoreno reći za što su se odlučili.

Nedavno sam se susreo s nalazima tridesetogodišnje pacijentice koja mi je prije dvije godine došla po savjet o dijagnozi limfoma. Imala je oblik koji je 95 posto potpuno i trajno izlječiv uz šestomjesečnu kemoterapiju. Zato sam joj rekao da ima sreće u nesreći jer postoje i limfomi kod kojih su ti postoci upravo suprotni te da bi trebala otići na liječenje i da će za godinu dana praktički zaboraviti na svoju bolest. Ipak se, unatoč mojim riječima, odlučila za alternativnu dijetalnu terapiju, što ne bi bilo pogrešno da joj to nije bio izgovor kako bi odbila onkološko liječenje.

I sada, nakon dvije godine, umire bez mogućnosti liječenja jer, i da ga želi, njeno tijelo to više ne bi moglo podnijeti. Katastrofa, još se povremeno lošije osjećam kod pomislim da je mlada žena sebi jednom odlukom potpuno nepotrebno okončala život. Ali što sam više mogao učiniti? Upozoriti njenu rodbinu kako bi je “natjerali” na liječenje? Čak i ne smijem, ona je punoljetna i protiv mene bi moglo biti pokrenuto kazneno gonjenje na sudu, ali činjenica je da zbog zaštite njene “slobodne volje” ona svaki trenutak može biti na groblju. Kao liječnik mogu reći svoje mišljenje, ali ljudi odlučuju, a mi liječnici to moramo prihvatiti kao činjenicu.

Ali odluka o vakcinisanju ili nevakcinisanju utječe i na druge i ipak ima šire društvene posljedice od odluke pojedinca da liječi svoj rak…

Naravno, kao liječnik znam da bismo se ove jeseni bez većih poteškoća mogli nositi s epidemijom i imati uglavnom normalan život i bolnice koje normalno rade da smo se u većoj mjeri vakcinisali. Za dobru kontrolu epidemije nedostaje nam pola miliona vakcinisanih. I za njihovo vakcinisanje bismo kao društvo platili 20 miliona eura. Budući da se tih pola miliona Slovenaca nije vakcinisalo, to će nas, osim normalnog života, koštati stotine miliona eura samo za neposredne troškove dodatnih testiranja, bolovanja i liječenja.

Jesmo li uopće svjesni da kompletno vakcinisanje košta manje nego testiranje koje vrijedi samo jedan tjedan?! I onda ljudi tvrde da farmaciju neće podržavati vakcinisanjem! Farmacija dobiva deset puta više novca zbog testiranja onih koji se ne žele vakcinisati , cijena Vakcine je sitnica u odnosu na troškove nepotrebnog nastavka epidemije. Uz sve dodatne, potpuno nepotrebne, smrti koje će nas katapultirati na vrh zemalja koje nespretno kontroliraju epidemiju covida-19.

Kao ljekar sam ujedno i zbog svog iskustva naučen bez negativnih emocija prihvaćati i iracionalne odluke ljudi. Ipak, odlučili smo tako kako smo odlučili i platit ćemo cijenu manje vakcinacije jer smo to zajedničkom voljom odabrali. Osobno, radije bih dao tristo miliona za sportske dvorane, ali ako smo umjesto vakcinacije pola miliona ljudi radije odlučili dodatno platiti testove, bolovanja, liječenje oboljelih od koronavirusa i karantenu, u redu, dio sam ovog društva i još uvijek sam radije ovdje nego u Afganistanu.

Zato i ne razumijem ovaj društveni bijes među grupama koje prema vakcinisanju imaju pozitivan ili negativan stav. Svi mi, vakcinisani i nevakcinisani, još uvijek smo jedna državna zajednica koja dijeli zajedničku životnu sudbinu u smislu plaćanja cijene epidemije, školovanja, slobode življenja, budućnosti naše djece. Volim raditi svoj posao i kao stručnjak dužan sam o vakciniama reći to čemu već desetljećima učim studente i što je zapisano u mojim i drugim udžbenicima imunologije. Ali, popodne u šetnji sasvim mi je svejedno ko od prolaznika je vakcinisani, a ko nije.

Sve internetske fantazijske podjele samo su mjehurići sapuna koji pucaju na kraju dana, a ujutro svi moramo zajedno na posao i u školu i svima zajedno bit će jednako neugodno ako epidemija bude srušila još jednu školsku, studijsku i poslovnu godinu.

Epidemija je pokazala da je strah od vakcinacije mnogo većih razmjera nego što smo do sada mislili. Je li vas to iznenadilo?

Cijeli tekst pročitajte klikom OVDJE.

Izvor:hayat.ba