Koja je tajna “mehke” politike Rusije i Kine prema talibanima?

Nakon što je američki predsjednik Joe Biden najavio povlačenje svoje zemlje iz Afganistana poslije 20 godina vojne okupacije, talibanski pokret započeo je kampanju osvajanja najvećih afganistanskih gradova, stigavši ​​do glavnog grada Kabula. Talibani su u nedjelju ušli u glavni grad i preuzeli kontrolu nad predsjedničkom palačom, a nakon što je afganistanski predsjednik Ashraf Ghani pobjegao iz zemlje.

Talibanski pokret i Sjedinjene Američke Države potpisale su u februaru 2020. godine „Sporazum iz Dohe“ koji regulira proces povlačenja američkih snaga iz Afganistana nakon 20 godina okupacije zemlje, u zamjenu za obećanje pokreta da neće koristiti afganistanski teritorij kao lansirnu rampu za napade na Sjedinjene Države i njihove saveznike.

Američko povlačenje iz Afganistana natjeralo je njene tradicionalne suparnike, Rusiju i Kinu, da preurede svoj odnos s talibanima i pripreme se za sudjelovanje u afganistanskoj areni.

Kina je prva krenula u građenje dobrih odnosa sa talibanima. Krajem prošlog mjeseca u Pekingu je organiziran sastanak na najvišoj razini između kineskog ministra vanjskih poslova i delegacije talibana koju je predvodio njihov politički lider mula Abdul Ghani Baradar. Kina je opisala talibanski pokret kao ‘važnog ključnog igrača’ u Afganistanu i pozvala ga da aktivno sudjeluje u mirovnim pregovorima s afganistanskom vladom. Sastanak kineskog ministra vanjskih poslova i predstavnika talibana ukazuje na kinesku strategiju suzbijanja pokreta i izgradnje političkih odnosa s njim.
Talibani su uvjeravali Kinu da Afganistan neće biti baza za napad na nju.

Ruski razgovori s talibanima započeli su prije nekoliko godina, a najvažniji sastanak bio je onaj koji se desio 2015. godine kada su se sastali ruski predsjednik Putin i tadašnji lider talibana Mulla Akhtar Mansour. Tema razgovora navodno je bila borba protiv Isila.

Zbližavanje s talibanima radi odbijanja američkog utjecaja

Kinesko zbližavanje s talibanima dolazi u kontekstu ‘hladnog rata’ između Kine i Sjedinjenih Država. Kinezi gledaju na Afganistan kao na važnu frontu ovog sukoba, pogotovo jer se američke snage nalaze nekoliko kilometara od afganistansko-kineske granice.

Istraživači Janka Ortell i Andrew Small iz Evropskog vijeća za vanjske odnose vjeruju da zabrinutost Kine zbog prisutnosti SAD-a u Afganistanu uglavnom proizlazi iz geostrateškog pogleda na američko-kineski sukob, jer Afganistan ima granicu s Kinom koja je duga oko 74 kilometra, i od velike je strateške važnosti s obzirom na to da je to koridor za kinesku robu na Bliski istok, kojim se plin i nafta transportiraju iz Irana.

Prisutnost američkih snaga na zapadnim granicama Kine razlog je za kinesku vojnu spremnost, baš kao što je Kina vidjela sovjetsku prisutnost u Afganistanu kao razlog za zabrinutost zbog ruske ekspanzije u Aziji tokom osamdesetih.

I Rusiju je američka prisutnost u Afganistanu uznemirila posljednjih dvadeset godina, pogotovo jer to ometa njezino širenje u središnjoj Aziji, budući da Afganistan ima granice s Uzbekistanom, Tadžikistanom i Turkmenistanom, koji su bivše sovjetske republike, a Rusija ima važan utjecaj na njih.

Rusija u američkom izlasku iz Afganistana vidi mnoge sličnosti sa ponižavajućim izlaskom Sovjetskog Saveza iz njega, koji se dogodio uz široku američku podršku afganistanskim borcima. Rusija je prošle godine sponzorirala mirovne pregovore između talibanskog pokreta i vlade Ashrafa Ghanija.

Jedan od razloga ruskog približavanja talibanima bila je želja Rusije da se riješi afganistanske vlade koju podržava SAD u njenom dvorištu.

Unatoč velikom interesu za afganistansku arenu, Rusija ne želi ponovno uroniti u afganistansku močvaru, što se dogodilo osamdesetih godina prošlog stoljeća, već želi poboljšati svoj odnos s pokretom koji je najsposobniji za rješavanje sukoba unutar Afganistana.

Hoće li se talibani pretvoriti u ‘policajca’ koji štiti rusku i kinesku sigurnost?

Rusija vjeruje da su talibani sposobni da uklone prijetnje drugih pokreta, poput ISIL-a i Al-Qaede, odnosno vjeruju da talibani neće dopustiti aktivnosti drugih oružanih pokreta koji bi mogli ugroziti sigurnost Rusije putem vlada Srednje Azije (Tadžikistan, Turkmenistan, Uzbekistan) infiltriranjem u njezine sjeverne granice, bilo da se radi o oružanim operacijama ili krijumčarenju droga.

Vladine odgovornosti koje će pasti na talibanski pokret u pružanju usluga afganistanskom narodu i upravljanju državnim poslovima, možda bi, s gledišta Rusije, ‘dotjerale’ političku liniju pokreta i natjerale ga da zauzme manje agresivne i više kooperativne pozicije s međunarodnom zajednicom. Pogotovo s potrebom za sredstvima u procesu obnove afganistanske države nakon brutalnog rata koji je trajao više od dvadeset godina.

Sa druge strane, Kina kroz dobre odnose sa talibanima želi osigurati da se Afganistan ne pretvori u uporište aoružanih pokreta koje Kina optužuje d augrožavaju njenu sigurnost. Naravno, riječ je pokretima koji su povezani sa progonjenom muslimanskom ujgurskom manjinom.

Kinesko-rusko natjecanje za ‘afganistanski kolač’

Želja Kine i Rusije da ispune prazninu koju će ostaviti američki izlazak iz Afganistana ne anulira konkurenciju između njih u ekonomskom ili geostrateškom smislu.

Iako su Kina i Rusija prvenstveno okrenute ka neutraliziranju sigurnosnih prijetnji,to ne negira njihovu ekonomsku konkurenciju za afganistanski kolač i ambicije obje strane da imaju koristi od prirodnih bogatstava u Afganistanu.

Kineska pažnja je uvijek bila usmjerena na rudnike bakra, pored dugoročnog plana za integriranje Afganistana u Put svile, dok Rusija, osim u energetskom polju ima, traži svoju priliku u projektu obnove zemlje. Međutim, sve su te ambicije povezane s razvojem unutar Afganistana i spremnošću talibanskog pokreta da u toj mjeri surađuje sa Kinom i Rusijom.

Iako se Rusi i Kinezi natječu na ekonomskom polju, blisko su povezani na sigurnosnom planu kako bi se zajednički borili protiv onoga što vide kao terorizam.

Izvor:saff.ba